Put poniznosti, jednostavnosti i skromnosti
Pripremio: don Ivo Balukčić
Četvrtak, 8. rujna 2011.
Danas crkva slavi
blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije ili Malu Gospu. Poslije Isusova rođenja
– nijedno drugo rođenje nije toliko značajno, veliko i dragocjeno kao što je
Marijino rođenje. Pa ipak to rođenje ostaje u sjeni. Nigdje nije zabilježeno, o
njemu Sveto pismo ništa ne govori. Gospin početak ostaje u tajnovitosti kao što
u tajnovitosti uglavnom ostaje i cijeli njezin zemaljski život kao i završetak
toga života. Rođenje Marijino je veliki događaj koji je utonuo u dubokoj
poniznosti. Što više čovjek želi rasti u Božjim očima – to više mora biti
malen, ponizan, mora se sakriti i svojim očima kao i očima drugih.
U Matejevu
Evanđelju Marija se prvi put pojavljuje na kraju Isusova rodoslovlja: ''Jakovu
se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodi Isus koji se zove Krist.'' U Lukinu
Evanđelju Marija se prvi put spominje pri opisu Navještenja. U Markovu i
Ivanovu Evanđelju pojavljuje se još kasnije – za Isusova javnog života i u
Muci. U svakom slučaju Marija ulazi u Evanđelje samo u vezi s Isusom, samo kao
Spasiteljeva Majka. I ako se njena prisutnost osjeća na mnogim stranicama,
osobito kod Luke, ona je tako povučena, diskretna i ovijena poniznošću da se gotovo
gubi u Isusovoj nazočnosti. Marijin je život toliko stopljen s Isusovim da se
gubi u Isusovu životu. Ona je doista živjela ''s Kristom skrivena u Bogu''.
Živjela je u tišini i sjeni ne samo u godinama svoga djetinjstva, nego i u
godinama svog božanskog materinstva, u časovima Isusova trijumfa, čak i onda
kada je ona žena, oduševljena Isusovim govorom, usred mnoštva uskliknula: ''
Blago utrobi koja te nosila!''
Marijin blagdan,
koji danas slavimo i nama je poziv na skriveni život s Marijom u Kristu i s
Kristom u Bogu. Blago onima koje Bog sam po različitim zbivanjima vodi putem
poniznosti, jednostavnosti i skromnosti, gdje nema ničega što blješti u
ljudskim očima. Oni samo moraju prijanjati uz Božji naum da tako uđu u red onih
siromašnih u duhu kojima je obećano kraljevstvo nebesko. Ali oni, kojima
dužnost nalaže osobite odgovornosti u društvu ili Crkvi, pozvani su da slijede
Mariju. Moramo od nje naučiti kako ćemo služiti braći bez buke, ne ističući
svoju osobu i ne tražeći prednosti, nego da se, naprotiv, znademo povući kad
naš rad više nije potreban.
Tkogod želi
nasljedovati Mariju mora težiti za tim da se sakrije u zakloništvu Božjem s
uvjerenjem da ako mu je dano učiniti nešto dobra, i to je dar Božji, to mora
biti na slavu Svevišnjega i usklađeno sa zajedničkim dobrom.